Nahum

Poglavlje 3

1 Teško gradu krvnickom, pun je laži, prepun grabeža, s pljackanjem on ne prestaje!
2 Slušajte! Pucaju bicem! Slušajte! Štropot tockova! Konji upropanj, kola poskakuju.
3 Konjanici u stremenu, macevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotice!
4 Eto place za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte carobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim caranjima.
5 "Evo me! Tebi!" - rijec je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut cu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat cu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.
6 Bacit cu na tebe smece, osramotit cu te, izložiti na stup sramote.
7 Svaki koji te vidi, bježat ce od tebe. Reci ce: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naci tješitelje?"
8 Jesi li tvrda od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predzide bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomocnici.
10 A i ona je otišla u progonstvo, morala je ici u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršcima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
11 Tako ceš i ti biti slomljena, bit ceš svladana; tako ceš i ti morati tražiti utocište pred dušmaninom.
12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti.
13 Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice.
14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeci blato, gazi ilovacu, uzmi kalup za opeku.
15 A ipak ce te oganj sažeci i mac potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci;
16 [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu,
17 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.
18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti.
19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeciva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješcu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjecao na sebi tvoju okrutnost?