Mihej

Poglavlje 7

1 Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgac poslije jematve: nema bobice grožda da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!
2 Vjernici su išcezli iz zemlje: nijednog pravednika medu ljudima! Svi vrebaju za krvoprolicem, svaki svome bratu mrežu postavlja.
3 Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlucuje.
4 I najbolji medu njima je kao trn, najpravedniji kao draca živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.
5 Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.
6 Jer sin svoga oca zlostavlja, kcerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukucanin.
7 A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, cekam na Boga koji spasava, Bog moj mene ce uslišati.
8 Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat cu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.
9 Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest ce me na svjetlost, gledat cu pravednost njegovu.
10 Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida ce se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje ce se oci nasladivati kad je ugledam: ona ce biti zgažena kao blato na putu.
11 Dolazi dan kad ce se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko ce se prostirati tvoje granice!
12 Toga dana dolazit ce k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.
13 Zemlja ce postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.
14 Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih vocnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!
15 Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam cudesa!
16 Narodi ce ih vidjeti i bit ce posramljeni uza svu silu svoju; stavit ce ruku na usta i uši ce im oglušiti.
17 Lizat ce prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Izici ce dršcuci iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.
18 Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?
19 Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opacine, baci na dno mora sve grijehe naše!
20 Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.