Mihej

Poglavlje 4

1 Dogodit ce se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit ce postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.
2 K njoj ce se stjecat svi narodi, nagrnut ce mnoga plemena i reci: "Hajde, uzidimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On ce nas naucit' svojim putovima, i hodit cemo stazama njegovim. Jer ce sa Siona Zakon izaci, rijec Jahvina iz Jeruzalema."
3 On ce upravljati mnogim pucanstvima i bit ce sudac mocnim narodima. Svoje ce maceve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod nece maca dizati niti ce se više za rat vježbati.
4 Svaki ce mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga nece plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama.
5 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka.
6 "U onaj dan - rijec je Jahvina - sabrat cu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo ucinio.
7 Od hromih cu Ostatak uciniti, mocan narod od onih što su izgnani." Tada ce Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.
8 I ti Kulo stadÄa, Ofele Kceri sionske, opet ce se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kceri jeruzalemske.
9 Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?
10 Savijaj se od boli i krici, Kceri sionska, kao žena koja porada, jer ceš sada iz grada izici i stanovati na polju. Do Babilona ti ceš otici, ondje ceš se osloboditi, ondje ce te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana.
11 A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešcasti, neka se naše oci nasite Siona!"
12 Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.
13 Ustani! Ovrši žito, Kceri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt ceš mnoge narode; zavjetovat ceš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.