Daniel

Poglavlje 9

1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim,
2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rijeci koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.
3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeci moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.
4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuci: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji cuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i cuvaju zapovijedi tvoje!
5 Mi sagriješismo, mi bezakonje pocinismo, zlo ucinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.
6 Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim ocevima, svemu puku zemlje.
7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.
8 Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim ocevima, jer sagriješismo protiv tebe!
9 U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega
10 i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima.
11 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajuci tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega.
12 Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesrecu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu.
13 Sva ova nesreca, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
14 Jahve je bdio nad nesrecom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja ucini, a mi nismo slušali glas njegov.
15 A sada, Gospode, Bože naš, koji si mocnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo ucinismo.
16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."
17 "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!
18 Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oci te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, vec zbog velikih smilovanja tvojih.
19 Gospode, cuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i cini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"
20 Ja sam još govorio, moleci se i priznavajuci grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuci Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.
21 Dok sam dakle ja još govorio moleci se, onaj covjek Gabriel, koga vidjeh na pocetku videnja, doletje u brzu letu, dotace me se u vrijeme vecernjeg prinosa
22 i pouci me: "Daniele, evo me: dodoh da te poucim.
23 Od pocetka tvoje molitve izišla je rijec, i ja dodoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijec, razumij videnje."
24 "Sedamdeset je sedmica odredeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajci opacina, da se stavi pecat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjecna pravednost, da se stavi pecat videnju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.
25 Znaj i razumij: Od casa kad izade rijec 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit ce opet sagradeni trg i opkop, i to u teško vrijeme.
26 A poslije šezdeset i dvije sedmice bit ce Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji ce doci razorit ce Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odredena pustošenja.
27 I sklopit ce savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat ce žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit ce grozota pustoši sve do svršetka, dok se odredeno pustošenje ne obori na pustošnika."