2 Ljetopisa

Poglavlje 6

1 Tada rece Salomon: "Jahve odluci prebivati u tmastu oblaku,
2 a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek."
3 I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao.
4 Rece on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obecanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:
5 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim.
6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'
7 Otac mi David naumi podici Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
8 ali mu Jahve rece: 'Naumio si podici Dom Imenu mojem, i dobro ucini,
9 ali neceš ti podici toga Doma, nego tvoj sin koji izade iz tvoga krila; on ce podici Dom Imenu mojem.'
10 Jahve ispuni obecanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeca Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,
11 i namjestio Kovceg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim."
12 Tada Salomon stupi, u nazocnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke.
13 Salomon je, naime, bio napravio tucano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu,
14 rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slican ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroce pred tobom sa svim svojim srcem.
15 Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obecao. Što si obecao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.
16 Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obecao kad si rekao: 'Nece ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu cuvali svoje putove hodeci po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'
17 Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obecanje koje si dao svome sluzi Davidu!
18 Ali zar ce Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!
19 Pomno pocuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upucuje!
20 Neka tvoje oci obdan i obnoc budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje rece da ceš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju ce sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.
21 I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti!
22 Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naredeno da se zakune i zakletva dode pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,
23 ti je cuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrecuci njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuci s njime po nevinosti njegovoj.
24 Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi,
25 onda ti cuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim ocevima.
26 Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,
27 tada cuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuci mu valjan put kojim ce ici, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu.
28 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rda, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština,
29 pocuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god covjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu,
30 usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi
31 da te se boje iduci tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim ocevima.
32 Pa i tudinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi velicine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dode i pomoli se u ovom Domu,
33 usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.
34 Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu,
35 usliši mu s neba molitvu i prošnju i ucini mu pravdu.
36 Kad ti sagriješe, jer nema covjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,
37 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i pocnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaca govoreci: 'Zgriješili smo'
38 i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim ocevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
39 usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, ucini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.
40 Sada, Bože moj, neka tvoje oci budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu!
41 Pa sada ustani, o Bože Jahve, podi k svojem pocivalištu, ti i Kovceg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svecenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreci!
42 Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!"