2 Ljetopisa

Poglavlje 26

1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje.
2 On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj pocinuo kod svojih otaca.
3 Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.
4 Cinio je što je pravo u Jahvinim ocima, sasvim kao i njegov otac Amasja.
5 Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je ucio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog srecu.
6 On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji.
7 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.
8 Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio.
9 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.
10 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
11 Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u cetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova.
12 Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuce i šest stotina.
13 Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuca i pet stotina boju vicnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja.
14 Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za pracke.
15 Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašce nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao cudesnu pomoc sve dok se nije osilio.
16 Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i poceo prinositi kad na kadionom žrtveniku.
17 Ali je za njim ušao svecenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svecenika, cestitih ljudi.
18 Oni ustadoše na kralja Uziju govoreci: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svecenika, Aronovih sinova, koji su posveceni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na cast pred Bogom Jahvom!"
19 Tada se Uzija rasrdi držeci u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svecenike, izbi mu guba na celu pred svecenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika.
20 Kad ga svecenicki poglavar Azarja i svi svecenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na celu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da izide jer ga Jahve bijaše udario.
21 Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kuci, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.
22 Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija.
23 Uzija je pocinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.