Ruta

Poglavlje 2

1 Noemi imaše rodaka po mužu, covjeka vrlo imucna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz.
2 Tada Ruta Moapka rece Noemi: "Htjela bih ici u polje pabirciti klasje za onim u koga nadem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kceri moja!"
3 I ode, dode u polje te poce pabirciti za žeteocima. A sreca je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova.
4 I gle, dode Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: "Jahve te blagoslovio!"
5 Boaz ce nato momku koji je nadzirao žeteoce: "Cija je ona mlada žena?"
6 A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka što je došla prateci Noemi s Moapskih poljana.
7 Pitala je: 'Smijem li pabirciti i kupiti klasje izmedu snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kucu."
8 Onda Boaz rece Ruti: "Cuj me, kceri moja, ne idi pabirciti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika.
9 Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju."
10 Ona tada pade nicice, pokloni se do zemlje i rece: "Cime sam stekla toliku milost u ocima tvojim da mi posvecuješ pažnju kad sam tudinka?"
11 Boaz joj odgovori: "Cuo sam što si sve ucinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavicaj svoj te došla u narod kojega do jucer ili prekjucer nisi poznavala.
12 Neka ti Jahve plati sve što si ucinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"
13 Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim ocima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja."
14 Kad bijaše vrijeme rucku, Boaz joj rece: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoci svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj pretece.
15 Kad je ustala da pabirci dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I medu snopljem neka ona pabirci, a vi joj nemojte zanovijetati.
16 Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!"
17 I tako je pabircila sve do veceri, pa onda ovrše ono što je napabircila: bijaše otprilike jedna efa jecma.
18 Uze ona svoje i dode u grad, a svekrva vidje koliko je napabircila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila.
19 Svekrva je upita: "Gdje si pabircila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i rece: "Covjek u koga sam danas radila zove se Boaz."
20 Tada ce Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskracuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je covjek naš rod; jedan od naših skrbnika."
21 Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi rece: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'"
22 Noemi nato rece Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kceri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."
23 I tako se držala poslenika Boazovih i pabircila dokle ne požeše i jecam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.