Ruta

1 2 3 4

Poglavlje 1

1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan covjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
2 Taj se covjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efracani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.
3 Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.
4 Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.
5 Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
6 Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je cula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.
7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.
8 Noemi tada rece svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.
9 Neka vam Jahve udijeli da obje nadete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plac.
10 I rekoše joj: "Ne! Mi cemo s tobom, tvome narodu."
11 Ali im rece Noemi: "Vratite se natrag, kceri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar cu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
12 Vratite se natrag, kceri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još nocas i da rodim sinove' -
13 zar biste mogle cekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kceri moje, tuga bi moja bila veca od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me."
14 One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
15 Noemi joj rece: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"
16 A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit cu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
17 Gdje ti umreš, umrijet cu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat ce i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."
18 Videci gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvracati.
19 Tako su zajedno išle dok ne dodoše u Betlehem. A kad dodoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.
20 A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorcinom ispunio!
21 Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraca bez igdje icega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoci protiv mene i Svemoguci me u tugu zavi?"
22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je pocela žetva jecma.