Jošua

Poglavlje 9

1 O tim su dogadajima culi svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž citave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci -
2 pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela.
3 A stanovnici Gibeona, pouceni onim što Jošua ucini Jerihonu i Aju,
4 dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vrece i vinske mješine, poderane i zakrpane.
5 Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obucu i vrgli na se staru odjecu. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen.
6 Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama."
7 Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda medu nama? Kako cemo, dakle, sklopiti savez s vama?"
8 A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?"
9 Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: culi smo za slavu njegovu i za sve što je ucinio u Egiptu
10 i za ono što je ucinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu.
11 Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, podite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.'
12 Evo našega kruha: vruc smo ponijeli na put od kuca svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.
13 A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, vec poderali; i haljine naše i obuca vec su trošni od dalekog puta."
14 I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuci Jahvu što ce im reci.
15 Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da ce ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu.
16 A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela.
17 Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18 Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poce rogoboriti protiv glavara.
19 Tada svi glavari rekoše zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.
20 Evo što cemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli."
21 Još dometnuše glavari: "Neka žive i neka budu drvosjece i vodonoše svoj zajednici." Sva zajednica prihvati što rekoše glavari.
22 Jošua pozva Gibeonce i rece im: "Zašto nas prevariste govoreci: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas?
23 Zato ce sada na vama biti kletva i nikada nece nestati medu vama ropstva: bit cete drvosjece i vodonoše za Dom Boga moga."
24 Oni odgovore Jošui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da ce vam dati svu zemlju i da ce istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo ucinili ovo.
25 I sada smo, evo, u tvojim rukama: ucini s nama što misliš da je dobro i pravo."
26 A on im je ucinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili.
27 I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.