Jošua

Poglavlje 22

1 Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova
2 i rece im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio.
3 Niste ostavili svoje brace unatoc dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.
4 Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braci vašoj, kako im bijaše obecao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana.
5 Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da cuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom."
6 I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore.
7 Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove brace zapadno od Jordana. Otpuštajuci ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi.
8 I rece im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tucem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s bracom svojom."
9 Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija.
10 Kad su stigli do jordanskog podrucja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio.
11 Culi Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani."
12 Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da podu u boj na njih.
13 Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svecenika Eleazara,
14 i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji medu tisucama porodica Izraelovih.
15 I kad oni dodoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im:
16 "Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaci nevjera koju cinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve?
17 Zar vam nije dosta zlocina iz Peora, od kojega se nismo ocistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu?
18 Ako se danas odvracate od Jahve i bunite se danas protiv njega, nece li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?
19 Ili vam je možda zemlja vaše baštine necista? Onda prijedite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte medu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuci sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega.
20 Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"
21 Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreci plemenskim glavarima Izraelovim:
22 "Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoc danas;
23 ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve pricesnice, neka nam onda sudi Jahve!
24 Ucinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga ce dana sinovi vaši reci našima: Što vam je zajednicko s Jahvom, Bogom Izraelovim?
25 Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmedu vas i nas medu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uciniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu.
26 Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice,
27 nego da bude svjedocanstvo izmedu nas i vas, medu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i pricesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reci našima: Nemate dijela s Jahvom.'
28 Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedocanstvo izmedu nas i vas.'
29 Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvracamo od njega dižuci žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"
30 Kad svecenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim cuše rijeci koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se.
31 Tada svecenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve medu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sacuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine."
32 Svecenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor.
33 Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedocanstvo", jer rekoše: "To je svjedocanstvo medu nama: Jahve je Bog."