Brojevi

Poglavlje 11

1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to cu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi medu njima i spali jedan kraj tabora.
2 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.
3 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.
4 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreci: "Tko ce nas nasititi mesom?
5 Sjecamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i cešnjaka.
6 Sad nam život vene; nema nicega, osim mÓane, pred našim ocima."
7 MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.
8 Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploci ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolace. Okus joj bijaše kao okus kolaca zgotovljena u ulju.
9 Kad bi se nocu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana.
10 Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti.
11 "Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijec Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim ocima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?
12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojence, u zemlju što sam je pod zakletvom obecao njihovim ocevima!'
13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji place oko mene govoreci: 'Daj nam mesa da jedemo!'
14 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me.
15 Ako ceš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim ocima, da više ne gledam svoga jada."
16 Onda Jahve rece Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmedu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.
17 Ja cu sici i ondje s tobom govoriti; uzet cu nešto duha koji je na tebi i stavit cu ga na njih. Tako ce s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam.
18 Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest cete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreci: 'Tko ce nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve ce vam, dakle, dati mesa da jedete.
19 Necete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
20 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je medu vama mrmljajuci pred njim rijecima: 'Zašto smo uopce odlazili iz Egipta!'"
21 "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuca pješaka, a ti kažeš: 'Mesa cu im dati da jedu mjesec dana.'
22 Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"
23 Jahve rece Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad ceš vidjeti hoce li se obistiniti moja rijec ili nece."
24 Mojsije izade i kaza narodu Jahvine rijeci. Onda skupi sedamdeset muževa izmedu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora.
25 Jahve side u oblaku i poce s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh pocinu na njima, poceše prorokovati, ali to više nikad ne uciniše.
26 Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima pocinuo - bili su i oni medu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poceše u taboru prorokovati.
27 Neki mladic otrca te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", rece, "prorokuju u taboru!"
28 Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i rece: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!"
29 Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"
30 Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.
31 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.
32 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noc i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.
33 Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše medu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom.
34 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.
35 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.