Daniel
Poglavlje 4
1 Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuci i sretno u svojoj palaci,
2 kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i videnja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.
3 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaci.
4 Dodoše gataoci, carobnici, zvjezdari i tumaci znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reci njezino znacenje.
5 Tada dode preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:
6 "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znacenje.
7 Evo videnja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.
8 Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.
9 Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni pocivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.
10 Ja promatrah videnja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,
11 silnim glasom vice: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, pocupajte mu lišce, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!
12 U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!
13 Neka mu se promijeni srce covjecje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prode nad njim!
14 Tako su presudili Stražari, tako su odlucili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoce i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'
15 Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znacenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reci; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga."
16 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, nacas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj rece: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znacenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znacenje tvojim mrziteljima!
17 Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,
18 krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim pociva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:
19 to si ti, o kralju, koji si velik i mocan, velicina ti se povecala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.
20 A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prode sedam vremena nad njim' -
21 ovo je znacenje, o kralju, odluka Svevišnjega što ce se ispuniti na mom gospodaru kralju:
22 Izagnat ce te iz društva ljudi i sa životinjama ceš poljskim boraviti; hranit ceš se travom kao goveda, tebe ce prati rosa nebeska; sedam ce vremena proci nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoce.
23 A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje ce se kraljevstvo obnoviti cim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.
24 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrdem prema siromasima, da bi ti potrajala sreca."
25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.
26 Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuci babilonskim kraljevskim dvorom,
27 kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moci, na slavu svoga velicanstva?"
28 Još bijahu te rijeci u ustima njegovim kad s neba dode glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;
29 bit ceš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ceš poljskim boraviti; hranit ceš se travom kao goveda, i sedam ce vremena proci nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoce."
30 I smjesta se rijec izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jedaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao pticje pandže.
31 "Pošto se navršiše odredeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oci prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleci i uzvisujuci onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjecno, njegova je vlast za sva pokoljenja.
32 Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'
33 U isti cas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske casti vrati mi se velicanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku cast i moja velicina još poraste.
34 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, cija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."
35
36
37