Job
Poglavlje 33
1 Cuj dakle, Jobe, što cu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeci pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno ce ti zborit' srce moje, usne ce cistu izreci istinu.
4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh nacinjen;
7 zato ja strahom tebe motrit' necu, ruka te moja nece pritisnuti.
8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje cuo rijeci:
9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom covjek mjerit' se ne može.
13 Pa zašto s njime zameceš prepirku što ti na svaku rijec ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' covjek na to pažnju ne obraca.
15 U snovima, u videnjima nocnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho covjeku i utvarama plaši ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u covjeku obori oholost,
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
19 Bolešcu on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naocigled i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako se uza nj nade tad andeo, posrednik jedan izmedu tisucu, da covjeka na dužnost opomene,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nadoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladošcu, nek' se vrati u dane mladenacke!'
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati covjeku pravednost njegovu.
27 Tada covjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
29 Gle, sve to Bog je spreman uciniti do dva i do tri puta za covjeka:
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošcu obasja.
31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako rijeci još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poucit' mudrosti."