Izaija
Poglavlje 51
1 Cujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isjeceni i jamu duboku iz koje ste izvadeni.
2 Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio."
3 Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru ce njegovu uciniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim ce odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva.
4 "Pomno me slušaj, puce moj, pocujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.
5 Brzo ce stici pravda moja, moje ce spasenje doci kao svjetlost. Moja ce mišica suditi narodima. Mene ocekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju.
6 K nebu oci podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim ce se rasplinut' nebesa, zemlja ce se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat ce joj žitelji. Ali ce spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj nece biti kraja.
7 Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda!
8 Jer moljac ce ih razjesti kao haljinu, crv ce ih rastociti kao vunu. Ali ce pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena."
9 Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?
10 Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put nacinila da njime prolaze otkupljeni?
11 Vratit ce se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doci ce na Sion. Vjecna ce sreca biti nad glavama, pratit ce ih klicanje i radost, nestat ce tuge i jecaja.
12 Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna covjeka i sina covjecjeg, koji je kao trava?
13 Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlaciteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlaciteljeva?
14 Doskora ce biti slobodan sužanj, nece umrijeti u jami, niti ce mu kruha nedostajati.
15 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buce, ime mi je Jahve nad Vojskama.
16 Svoje sam ti rijeci stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!"
17 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine cašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.
18 Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži.
19 Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i mac - tko da te utješi?
20 Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.
21 Zato cuj ovo, bijednice, pijan, ali ne od vina.
22 Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam cašu opojnu, pehar gnjeva svojega: neceš ga više piti.
23 Stavit cu je u ruke tvojim tlaciteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijedemo!' I ti si im leda kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.