Poglavlje 46

1 Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara.
2 Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze.
3 "Slušajte me, kuco Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuce Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina.
4 Do starosti vaše ja cu ostat' isti, do vaših sjedina podupirat cu vas. To sam cinio; nosit cu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.
5 S kime biste me usporedili i izjednacili, s kime prispodobili: komu da sam slican?
6 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga nacini te pred njim padaju nicice i klanjaju se.
7 Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mice se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove.
8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,
9 sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slican nije!
10 Onaj sam koji od pocetka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka ce se moja ispuniti, izvršit cu sve što mi je po volji.
11 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem covjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit cu, naumio sam - izvršit cu.
12 Slušajte me, vi koji gubite srcanost i koji ste daleko od pobjede.
13 Primicem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti nece. Na Sion cu spas staviti, u Izraela svoju slavu."