1 Ljetopisa

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

Poglavlje 17

1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovceg saveza Jahvina pod zavjesama!"
2 Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, cini, jer je Bog s tobom."
3 Ali još iste noci dode Natanu ova Božja rijec:
4 "Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neceš sagraditi kuce da prebivam u njoj.
5 Nisam nikad prebivao u kuci otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta.
6 Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijec rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kucu od cedrovine?'
7 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom.
8 Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja cu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.
9 Odredit cu prebivalište svome izraelskom narodu i posadit cu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muce kao prije,
10 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit cu sve tvoje neprijatelje i ucinit cu te velikim. Jahve ce ti podici dom.
11 Jer kad se ispune tvoji životni dani i dode vrijeme da pocineš kod otaca, podici cu tvoga potomka nakon tebe, koji ce biti izmedu tvojih sinova, i utvrdit cu njegovo kraljevstvo.
12 On ce mi sagraditi dom, a ja cu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.
13 Ja cu njemu biti otac, a on ce meni biti sin: svoje naklonosti necu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika.
14 Utvrdit cu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje ce mu cvrsto stajati zasvagda.'"
15 Natan prenese Davidu sve te rijeci i cijelo videnje.
16 Tada kralj David dode i stade pred Jahvu i rece: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde?
17 Pa i to je bilo premalo u tvojim ocima, o Bože, nego si dao obecanja domu svoga sluge i za daleku buducnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna covjeka, o Bože Jahve!
18 Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu!
19 Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu ucinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velicajnosti.
20 Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim culi.
21 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steceš sebi ime velikim i strašnim cudesima, izgoneci krivobožacka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta?
22 Tako si ucinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom.
23 Zato sada, Jahve, neka bude cvrsta dovijeka rijec koju si dao svome sluzi i njegovu domu i ucini kako si obrekao.
24 Neka bude cvrsta, da se velica tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji cvrsto pred tobom.
25 Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ceš mu podici dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.
26 Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obecanje dao svome sluzi.
27 Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit ce blagoslovljen zasvagda."