Jeremija
Poglavlje 44
1 Rijec koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.
2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesrecu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,
3 zbog nedjela njihovih što ih uciniše da bi mene vrijedali, polazeci drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe.
4 A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne cinite tih gnusoba koje su mi ogavne!'
5 Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloce svoje i prestanu kaditi tudim bogovima.
6 Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.
7 Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesrecu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojencad, te vam ni ostatka ostati nece,
8 jer me vrijedate djelima ruku svojih, kadeci tudim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit cete iskorijenjeni i postat cete kletva i ruglo medu svim narodima na zemlji?
9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, pocinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?
10 Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim."
11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrecem svoje lice vama, na nesrecu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.
12 Odnijet cu ostatak Judeje koji je odlucio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi ce izginuti u zemlji egipatskoj, past ce od maca, od gladi ce pogibati, poginut ce svi, malo i veliko, pomrijet ce od maca i gladi, i bit ce prokletstvo, užas, kletva i poruga.
13 Kaznit cu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: macem, gladu i kugom.
14 A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko nece uteci ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše ceznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko nece vratiti, osim izbjeglica."
15 I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tudim bogovima, i sve nazocne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji:
16 "Rijeci koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo;
17 naprotiv, i dalje cemo se držati zadane rijeci: kadit cemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi cinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreca.
18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maca i gladi pogibali."
19 A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pecemo kolace u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?"
20 Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili rece:
21 "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski?
22 Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje pociniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas.
23 Zbog toga što ste, prinoseci tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedocanstava ne držaste, snade vas ova nevolja, kakva je danas."
24 Zatim rece Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Cujte rijec Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:
25 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obecaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi cemo se tvrdo držati zavjeta što ih ucinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!
26 Ali cujte zato rijec Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska nece više izustiti mojega imena; nitko nece reci: 'Živoga mi Jahve!'
27 Evo, bdim nad njima, na nesrecu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut ce od maca i gladi do potpunog istrebljenja.
28 I bit ce malo onih koji ce izbjeci macu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda ce sav ostatak judejski, svi koji dodoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati cija rijec vrijedi, moja ili njihova.
29 A ovo neka vam bude znamenje - rijec je Jahvina - da cu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da ce se vama na nesrecu ispuniti prijetnje moje protiv vas.'
30 Ovako govori Jahve: 'Gle, predat cu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"