Job

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42

Poglavlje 23

1 Job progovori i rece:
2 "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
3 o, kada bih znao kako cu ga naci, do njegova kako doprijeti prijestolja,
4 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
5 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti rijec što bi je rekao!
6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
8 Na istok krenem li, naci ga ne mogu; podem li na zapad, ne razabirem ga.
9 Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
10 Pa ipak, on dobro zna put kojim krocim! Neka me kuša: cist k'o zlato cu izici!
11 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrecuc';
12 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeci u grudima svojim.
13 Al' htjedne li štogod, tko ce ga odvratit'? Što zaželi dušom, to ce ispuniti.
14 Izvršit ce što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlucio!
15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jace strah me hvata.
16 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.