Luka

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24

Poglavlje 20

1 Jednog dana dok je naucavao narod u Hramu i naviještao evandelje, isprijece se glavari svecenicki i pismoznanci sa starješinama
2 pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašcu to ciniš ili tko ti dade tu vlast?"
3 On odgovori: "Upitat cu i ja vas. Recite mi:
4 krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
5 A oni smišljahu medu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit ce 'Zašto mu ne povjerovaste?'
6 A reknemo li 'od ljudi', sav ce nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
7 I odgovore da ne znaju odakle.
8 I Isus rece njima: "Ni ja vama necu kazati kojom vlašcu ovo cinim."
9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Covjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
10 "Kada dode doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12 Posla i trecega. A oni i njega izraniše i izbaciše."
13 "Nato rece gospodar vinograda: 'Što da ucinim? Poslat cu im sina svoga ljubljenoga. Njega ce valjda poštovati.'
14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu medu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što ce dakle uciniti s njima gospodar vinograda?
16 Doci ce i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sacuvaj!"
17 A on ih ošinu pogledom i rece: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat ce se, a na koga on padne, satrt ce ga."
19 Pismoznanci i glavari svecenicki gledahu da istog casa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20 Vrebajuci na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeci pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21 Upitaše ga dakle: "Ucitelju, znamo da pravo zboriš i naucavaš te nisi pristran, nego po istini uciš putu Božjem.
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23 Pronicuci njihovu lukavost, rece im:
24 "Pokažite mi denar." "Ciju ima sliku i natpis?"
25 A oni ce: "Carevu." On im rece: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26 I ne mogoše ga uhvatiti u rijeci pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27 Pristupe mu neki od saduceja, koji nijecu uskrsnuce. Upitaše ga:
28 "Ucitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece ciji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29 Bijaše tako sedmero brace. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30 Drugi uze njegovu ženu,
31 onda treci; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32 Naposljetku umrije i žena.
33 Kojemu ce dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnucu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34 Rece im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35 No oni koji se nadoše dostojni onog svijeta i uskrsnuca od mrtvih niti se žene niti udaju.
36 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: andelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuca."
37 "A da mrtvi ustaju, naznaci i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39 Neki pismoznanci primijete: "Ucitelju! Dobro si rekao!"
40 I nisu se više usudivali upitati ga bilo što.
41 A on im rece: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Rece Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
43 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
45 I pred svim narodom rece svojim ucenicima:
46 "Cuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i procelja na gozbama,
47 proždiru kuce udovicke, još pod izlikom dugih molitava. Stici ce ih to oštrija osuda."