Otkrivenje

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Poglavlje 16

1 I zacujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici andela: "Hajdete, izlijte sedam caša gnjeva Božjega na zemlju!"
2 Ode prvi i izli svoju cašu na zemlju. I pojavi se cir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
3 Drugi izli svoju cašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaceva te izginu sve živo u moru.
4 Treci izli svoju cašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.
5 I zacujem andela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!
6 Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"
7 I zacujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
8 Cetvrti izli svoju cašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.
9 I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.
10 Peti izli svoju cašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke
11 i hulili Boga nebeskoga zbog muka i cireva, ali se ne obratiše od djela svojih.
12 Šesti izli svoju cašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te nacini prolaz kraljima s istoka sunceva.
13 I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha necista, kao žabe.
14 To su dusi zloduha što cine znamenja, a podoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
15 Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i cuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
16 I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
17 I sedmi izli svoju cašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, izide jak glas i viknu: "Svršeno je!"
18 I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.
19 I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz caše vina gnjevne srdžbe Božje.
20 I pobjegoše svi otoci, išcezoše gore,
21 a iz neba se spusti na ljude tuca velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuce jer zlo njezino bijaše silno veliko.