Jakovljeva

Poglavlje 1

1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
2 Pravom radošcu smatrajte, braco moja, kad upadnete u razne kušnje
3 znajuci da prokušanost vaše vjere rada postojanošcu.
4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat ce mu se.
6 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slican morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
7 Neka takav ne misli da ce primiti što od Gospodina -
8 covjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
9 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
10 a bogataš svojim poniženjem. Ta proci ce kao cvijet trave:
11 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako ce i bogataš na stazama svojim usahnuti.
12 Blago covjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit ce vijenac života koji je Gospodin obecao onima što ga ljube.
13 Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaci i mami.
15 Požuda zatim, zatrudnjevši, rada grijehom, a grijeh izvršen rada smrcu.
16 Ne varajte se, braco moja ljubljena!
17 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
18 Po svom naumu on nas porodi rijecju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
19 Znajte, braco moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
20 Jer srdžba covjekova ne cini pravde Božje.
21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zlocu i sa svom krotkošcu primite usadenu rijec koja ima moc spasiti duše vaše.
22 Budite vršitelji rijeci, a ne samo slušatelji, zavaravajuci sami sebe.
23 Jer ako je tko slušatelj rijeci, a ne i izvršitelj, slican je covjeku koji motri svoje rodeno lice u zrcalu:
24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
25 A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen ce biti u svem djelovanju svome.
26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
27 Bogoljubnost cista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, cuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.