Efežanima

Poglavlje 4

1 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošcu i blagošcu, sa strpljivošcu živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
2 Podnosite jedni druge u ljubavi;
3 trudite se sacuvati jedinstvo Duha svezom mira!
4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
5 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
6 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
8 Zato veli: Na visinu uzade vodeci sužnje, dade dare ljudima.
9 Ono "uzade" - što drugo znaci doli to da i side u donje krajeve, na zemlju?
10 Koji side, isti je onaj koji i uzade ponad svih nebesa da sve ispuni.
11 On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evandeliste, a druge za pastire i ucitelje
12 da opremi svete za djelo služenja, za izgradivanje Tijela Kristova
13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do covjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
14 da više ne budemo nejacad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krci zabludi.
15 Nego, istinujuci u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,
16 od kojega sve Tijelo, uskladeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promice svoj rast na sazidivanje u ljubavi.
17 Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:
18 zamracena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
19 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi pocinjali svaku necistocu.
20 Vi pak ne nauciste tako Krista,
21 ako ste ga doista culi i u njemu bili pouceni kako je istina u Isusu:
22 da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog covjeka, koga varave požude vode u propast,
23 a obnavljati se duhom svoje pameti
24 i obuci novog covjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
25 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.
26 Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zade nad vašom srdžbom
27 i ne dajite mjesta davlu.
28 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.
29 Nikakva nevaljala rijec neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziduje i milost iskaže slušateljima.
30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opecaceni za Dan otkupljenja!
31 Daleko od vas svaka gorcina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošcu!
32 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.