1 Korincanima

Poglavlje 1

1 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten
2 Crkvi Božjoj u Korintu - posvecenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
4 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:
5 u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeci i svakom spoznanju.
6 Kako li se svjedocanstvo o Kristu utvrdilo u vama
7 te ne oskudijevate ni na jednom daru cekajuci Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!
8 On ce vas uciniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.
9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
10 Zaklinjem vas, braco, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude medu vama razdora, nego budite savršeno istog osjecanja i istog mišljenja.
11 Jer Klojini mi, braco moja, o vama rekoše da medu vama ima svada.
12 Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".
13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
14 Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
15 da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.
16 A da, krstih i Stefanin dom. Inace ne znam krstih li koga drugoga.
17 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješcivati evandelje, i to ne mudrošcu besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
19 Ta pisano je: Upropastit cu mudrost mudrih, i odbacit cu umnost umnih.
20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživac ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošcu, svidjelo se Bogu ludošcu propovijedanja spasiti vjernike.
22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,
23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,
24 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.
25 Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jace je od ljudi.
26 Ta gledajte, braco, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;
28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,
29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvecenje, i otkupljenje,
31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.