Matej

Poglavlje 8

1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.
2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i rece: "Gospodine, ako hoceš, možeš me ocistiti."
3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreci: "Hocu, ocisti se!" I odmah se ocisti od gube.
4 Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se sveceniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedocanstvo."
5 Kad ude u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
6 "Gospodine, sluga mi leži kod kuce uzet, u strašnim mukama."
7 Kaže mu: "Ja cu doci izlijeciti ga."
8 Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da udeš pod krov moj, nego samo reci rijec i izlijecen ce biti sluga moj.
9 Ta i ja, premda sam covjek pod vlašcu, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dodi!' - i dode, a sluzi svomu: 'Ucini to' - i ucini."
10 Cuvši to, zadivi se Isus i rece onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nadoh tolike vjere.
11 A kažem vam: Mnogi ce s istoka i zapada doci i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,
12 a sinovi ce kraljevstva biti izbaceni van u tamu. Ondje ce biti plac i škrgut zubi."
13 I rece Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj cas.
14 Ušavši u kucu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.
15 Dotace joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
16 A uvecer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove rijecju i sve bolesnike ozdravi -
17 da se ispuni što je receno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
18 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijede prijeko.
19 I pristupi jedan pismoznanac te mu rece: "Ucitelju, za tobom cu kamo god ti pošao."
20 Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Covjecji nema gdje bi glavu naslonio."
21 Drugi mu od ucenika rece: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."
22 Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."
23 Kad ude u ladu, podoše za njim njegovi ucenici.
24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da ladu prekrivahu valovi. A on je spavao.
25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreci: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"
26 Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
27 A ljudi su u cudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
28 I kada dode prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proci onim putem.
29 I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena muciti nas?"
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
31 Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."
32 On im rece: "Idite!" Oni izidoše i udoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.
34 I gle, sav grad izide u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.