Jona

Poglavlje 1

1 Rijec Jahvina dode Joni, sinu Amitajevu:
2 "Ustani," rece mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloca njihova popela do mene."
3 A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Side u Jafu i nade ladu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.
4 Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da ce se lada razbiti.
5 Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lade bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lade, legao i zaspao tvrdim snom.
6 Zapovjednik lade pristupi mu i rece: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda ce nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."
7 Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dode ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.
8 Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snade, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"
9 On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."
10 Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to ucinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
11 Oni ga zapitaše: "Što da ucinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo.
12 On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa ce vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."
13 Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.
14 Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga covjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: ciniš kako ti je milo."
15 I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti.
16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i uciniše zavjete.
17 (2:1) Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noci ostade Jona u ribljoj utrobi.