Joel

Poglavlje 2

1 Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršcu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.
2 Dan pun mraka i tmine, dan oblacan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti ce ga igda biti do vremena najdaljih.
3 Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umice.
4 Nalik su na konje, jure poput konjanika.
5 Buce kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skacu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu.
6 Pred njima narodi dršcu i svako lice problijedi.
7 Skacu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta.
8 Ne tiskaju jedan drugog, vec svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuc' redova.
9 Na grad navaljuju, na zidine skacu, penju se na kuce i kroz okna ulaze poput lupeža.
10 Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrcaju, zvijezdama se trne sjaj.
11 I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove mocan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko ce ga podnijeti?
12 "Al' i sada - rijec je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim postec', placuc' i kukajuc'."
13 Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrde, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.
14 Tko zna nece li se opet ražaliti, nece li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!
15 Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svecani,
16 narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, cak i nejac na prsima. Neka ženik izide iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.
17 Izmedu trijema i žrtvenika neka tuže svecenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže medu narodima: Gdje im je Bog?"
18 Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
19 Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više necu pustiti da budete na sramotu narodima.
20 Protjerat cu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istocno more, zalaznicu u Zapadno more. Dici ce se njegov smrad, dizat ce se trulež njegova." (Jer ucini stvari velike.)
21 O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve ucini djela velika.
22 Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, vocke daju rod, smokva i loza nose izobila.
23 Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoc.
24 Gumna ce biti puna žita, kace ce se prelijevati od vina i ulja.
25 "Nadoknadit cu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas."
26 Jest cete izobila, jest cete do sita, slavit cete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama cudesno postupao. ("Moj se narod nece postidjeti nikad više.")
27 "Znat cete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod nece postidjeti nikad više."
28 (3:1) "Poslije ovoga izlit cu Duha svoga na svako tijelo, i proricat ce vaši sinovi i kceri, vaši ce starci sanjati sne, a vaši mladici gledati videnja.
29 (3:2) Cak cu i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one.
30 (3:3) Pokazat cu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima."
31 (3:4) Sunce ce se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan.
32 (3:5) Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni ce biti, jer ce na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve rece, a medu preživjelima oni koje Jahve pozove.