Ezra

Poglavlje 9

1 Pošto je sve to uredeno, dodoše mi glavari govoreci: "Izraelski narod, svecenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipcana i Amorejaca,
2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kceri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su pocinili tu nevjernost."
3 Na tu vijest razderah svoju odjecu i svoj ogrtac, cupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utucen.
4 Svi koji su strahovali od rijeci Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utucen, sve do vecernje žrtve.
5 A o vecernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjece i ogrtaca, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
6 i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podici svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.
7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svecenici naši - pod mac, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
8 Ali sada, za kratko vrijeme, ucinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utocište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oci i dao nam malo života u robovanju našem.
9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nadosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utocište u Judeji i Jeruzalemu.
10 Ali sada, što možemo reci, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje
11 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijecima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete necista je zemlja od necistoce naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga.
12 Stoga ne dajite kceri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kceri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i srecu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'
13 I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloca njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!
14 Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?
15 Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"