Suci

Poglavlje 11

1 Gileadanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead.
2 Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreci mu: "Neceš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene."
3 Jiftah zato pobježe od svoje brace i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskucnika koji su s njim pljackali.
4 Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela.
5 Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu.
6 "Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."
7 Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuce moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?"
8 Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: podi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit ceš poglavar nama i svima u Gileadu."
9 Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hocu li biti vaš poglavar?"
10 "Jahve neka bude svjedokom medu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne ucinimo kako si rekao!"
11 I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi.
12 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmedu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?"
13 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"
14 Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca
15 i poruci mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,
16 nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.
17 Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proci kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.
18 Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeci granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meda.
19 Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruci mu: 'Pusti nas da prodemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odredeno.'
20 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prode preko njegova podrucja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom.
21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podrucje.
22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?
24 Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!
25 Po cemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?
26 Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, vec tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli?
27 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni ciniš krivo ratujuci protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmedu sinova Izraelovih i sinova Amonovih."
28 Ali kralj Amonaca ne posluša rijeci što mu ih je porucio Jiftah.
29 Duh Jahvin side na Jiftaha te on pode kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prode kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dode iza Amonaca.
30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce,
31 tko prvi izide na vrata moje kuce u susret meni kada se budem vracao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit ce Jahvin i njega cu prinijeti kao paljenicu."
32 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruci u njegove ruke.
33 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.
34 Kada se Jiftah vratio kuci u Mispu, gle, izide mu u susret kci plešuci uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kceri.
35 Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kceri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesrecu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreci."
36 Ona mu odgovori: "Oce moj, ako si ucinio zavjet Jahvi, ucini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima."
37 Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat cu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevicanstvo."
38 "Idi", rece joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevicanstvo.
39 Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše ucinio. I nikada nije upoznala covjeka. Otada je potekao obicaj u Izraelu
40 da svake godine odlaze Izraelove kceri i oplakuju kcer Jiftaha Gileadanina cetiri dana na godinu.